IVF ili In-vitro fertilizacija, poznata i kao veštačka oplodnja je postupak u lečenju sterilteta u kojem se
jajne ćelije oplođuju spermatozoidima van tela majke. Emotivni doživljaj i nivo brige često je veći kod
roditelja gde je trudnoća nastala procesom IVF-a. S obzirom da je ponekad uzrok opredeljenja za
vantelesnu oplodnju i određeno hronično stanje majke ili oca, ovo su dodatne podrazumevane
komplikacije takvih trudnoća.
Ipak sam način vođenja i održavanja trudnoće ne razlikuje se značajno od trudnoće nastale prirodnim
putem.
Ukoliko se radi o trudnoćama nastalim nakon donacije jajne ćelije i sprematozoida trudnoća ima sasvim
drugačiji pristup, jer samo tako se može obezbediti zdravo stanje majke i ploda.
Jednostavnost razmevanja ovakvog stanja je činjenica da je do trudnoće došlo “motivisanjem”
hormosnkim uticajem, ili pak kod donacije činjenicom da je u organizmu majke sada imunološki,
genetski…sklop dva “nova” segmenta, koji njen organizam prepoznaje i poželjno je da ih organizam
majke “adekvatno prihvati”, neguje, kako bi se plod konforno rastao i razvijao u organizmu majke. Isto
tako signali koji plod šelje organizmu majke, zahtevaju adekvatne terapije, kako bi majčin organizam
sačuvao od dodatnog “opterećenja” koji je neminovno postojanjem dva sklopa novih ćelija, kako bi se
adaptirao i “usvojio” te “signale” kao sopstvene. Tako se već intrauterine uspostavlja konekcija majke i
ploda što je fiziološko povezivanje i zajednična adaptacija, koja daje najlepse rezulate, rađanjem zdrave
bebe i očuvanjem zdrava majke.